Među bovolonecima koji su u Asparetu od Giuseppe Merlinog naučili zanat izrade namještaja spominjemo Marija Carmagnanija, Giuseppe Perazzanija, Marija Pettenega, poznatog kao Coco, Tullija Vedovellija, poznatog kao Napa, Giuseppe Masaiju, Giobattu Pantanoga, Remoa Guarnierija, poznatog kao Tamao, Giuseppe Padovanija, poznatog kao Braghin. Već 1930. godine Pantano je s Padovanijem, Carmagnanijem i sedmnaestogodišnjim Liberale Vaccarijem, poznatim kao Lale, koji je već bio učenik Grella, otvorio vlastitu radionicu u Bovolonu; 1934. godine grupa se raspala, a Vaccari je osnovao tvrtku s Gino Veronesijem (poznatim kao Muci), koji je također pohađivao Merlinovu radionicu, ali kasnije, kao i Leonello (Nelo) Vicentini: u toj radionici radili su Giglio Mariotto (S'cinco), Raffaello Morellato i Vittore Novarini. Kasnije je Pantano, kao mladi učenik Antonija Grella, otvorio radionicu u Persegarolu koju su potom nastavili njegovi sinovi, Padovanija je otvorio radionicu u Madonni s Novarinijem i nekim Peronijem, dok je spomenuti Guarnieri potom vodio dućan s duhom, a zatim otvorio radionicu za izradu ručnih alata u Veroni. Neki od spomenutih su radili i neko vrijeme u najvećoj radionici s najvećim brojem radnika, već prije rata, radionici Nela Vicentinija (koji je na početku bio partner Giuseppe Olfija) u Caselli, u kojoj su bili i radnici Severino Cantiero, Giuseppe (Veri) Mirandola te drugi izvrsni stolari; u radionici Vicentinija radili su i spomenuti Vedovelli, koji je postao majstor za poliranje, te Veronesi, koji će se kasnije samostalno posvetiti izradi bijelih bombata. Izradili su stolice u stilu Gina Sargentija, spomenuti Perazzanija i Vittorino Carmagnani.